Slijede razlike između dviju inačica stranice
Novija izmjena | Starija izmjena Novija izmjena Novije izmjene na obje strane | ||
hr:instructional_design:elaboration_theory [2013/12/11 20:12] pkralj created |
hr:instructional_design:elaboration_theory [2013/12/11 21:04] pkralj |
||
---|---|---|---|
Redak 1: | Redak 1: | ||
+ | ====== Teorija razrade====== | ||
+ | |||
+ | |||
+ | ===== Općenito ===== | ||
+ | |||
+ | Teorija razrade je jedna od [[hr:learning_paradigms:cognitivism|kognitivističkih modela za instrukcijski dizajn]] koju su predložili [[http://www.indiana.edu/~syschang/decatur/bios/biographies.html|Charles Reigeluth]] i njegovi suradnici u kasnim 1970-ima. Temeljena na dotadašnjim nalazima kognitivnih istraživanja, nastala je pod utjecajem radova [[http://www.psych.nyu.edu/bruner/|Jerome Brunera]] (vidi: [[hr:instructional_design:učenje otkrivanjem]]) i [[http://www.davidausubel.org/|Davida Ausubela]] (vidi: [[hr:learning_theories:asimilacijska teorija]])(([[http://tip.psychology.org/reigelut.html|Kearsley, Greg. Elaboration Theory (C. Reigeluth). The Theory Into Practice Database.]])). Veoma dobro prihvaćena, teorija razrade je predlagala kako ** organizirati i slijediti različite tipove poučavanja na makrorazini**.(([[http://www.springerlink.com/content/m9380ql6k1107801/|Reigeluth, Charles M. In search of a better way to organize instruction: The elaboration theory. Journal of Instructional Development 2, no. 3 : 8-15, 1979.]])) Za organiziranje naputaka na mikrorazini, Reigeluth predlaže uporabu [[hr:instructional_design:teorije komponentnog prikaza]] [[http://mdavidmerrill.com/index.htm|Davea Merrilla]]. | ||
===== Što je teorija razrade? ===== | ===== Što je teorija razrade? ===== | ||
Redak 20: | Redak 26: | ||
* ** Samokontrola učenika ** također može povećati učinkovitost učenja. Reigeluth sugerira da bi učenici trebali vježbati kontrolu nad nastavnim strategijama i sadržajima. | * ** Samokontrola učenika ** također može povećati učinkovitost učenja. Reigeluth sugerira da bi učenici trebali vježbati kontrolu nad nastavnim strategijama i sadržajima. | ||
- | [[hr:instructional_design:elaboration_theory&#criticisms|Kritika]] teorije razrade rezultirala je novim, više holističkim pristupom Reigelutha 1992., pod nazivom metoda pojednostavljivanja uvjeta (SCM). U metodi pojednostavljivanja uvjeta Reigeluth je predložio kako bi instrukcijski dizajneri trebali "// raditi sa stručnjacima u identificiranju jednostavnog slučaja koji je reprezentativan za zadatak u cjelini //"(( | + | [[hr:instructional_design:elaboration_theory&#criticisms|Kritika]] teorije razrade rezultirala je novim, više holističkim pristupom Reigelutha 1992., pod nazivom metoda pojednostavljivanja uvjeta (SCM). U metodi pojednostavljivanja uvjeta Reigeluth je predložio kako bi instrukcijski dizajneri trebali "//raditi sa stručnjacima u identificiranju jednostavnog slučaja koji je reprezentativan za zadatak u cjelini//"(( |
[[http://www.springerlink.com/content/5767wv8842k78q2g/|Reigeluth, Charles M. Elaborating the elaboration theory. Educational Technology Research and Development 40, no. 3: 80-86. September 1992.]])). Ova reprezentativnost bi trebala predstavljati bit samog pravca. | [[http://www.springerlink.com/content/5767wv8842k78q2g/|Reigeluth, Charles M. Elaborating the elaboration theory. Educational Technology Research and Development 40, no. 3: 80-86. September 1992.]])). Ova reprezentativnost bi trebala predstavljati bit samog pravca. | ||