Učenje na temelju slučajeva (case-based learning) ili pristup vođenog istraživanja 1)(guided inquiry approach) je konstruktivistička metoda nastavnog sadržaja, primijenjena na pravnim fakultetima još u 19. stoljeću, a koja predlaže učenje putem upoznavanja učenika sa situacijom s kojom bi se mogao susresti u stvarnosti, raspravljanjem o njoj i izvođenjem zaključaka iz nje.
Učenje na temelju slučajeva upoznaje učenike, koji obično rade u grupama, s hipotetskom situacijom (slučajem) s kojom bi se mogli susresti u stvarnosti. Potiče ih se da ju razmotre i rasprave. Ovaj je pristup usmjeren na učenika, a učiteljeva je zadaća vođenje rasprave, ukazivanje na relevantne aspekte problema i na taj način olakšavanje učenja. Ovaj pristup se često upotrebljava za razvijanje vještina donošenja odluka i stoga se često naziva zaključivanje na temelju slučajeva (case-based reasoning).
Učenje na temelju slučajeva može se koristiti u svakom razredu i predstavlja način povezivanja teorije s praksom. Ono potiče učenike da vide različite posljedice svojih odluka, kao i različita gledišta koja nude drugi.
Jednostavna pravila koja se trebaju slijediti prilikom osmišljavanja slučaja za učenike nalažu da priča (slučaj) treba biti 2):
Naputci za vođenje rasprave:
Važno je uočiti da slučajevi nemaju nužno samo jedno točno rješenje. S obzirom na oblik, oni mogu biti završeni slučajevi (temeljeni na činjenicama korištenim za analizu ili prijedlog alternativnih rješenja), nedovršeni, otvoreni slučajevi (kod kojih tek treba donijeti odluku o ishodu), te izmišljeni ili stvarni.
Slijedi jedan primjer učenja putem iskustva, preuzet iz rada Srinivasana i sur.3)
| Nastavni element | Aktivnosti učenja na temelju slučajeva |
|---|---|
| Izlaganje problema | 15-godišji dječak s astmom dolazi sa svojim ocem u ambulantu. Otac želi testirati sina na droge zbog promjene njegovog ponašanja tijekom posljednjih nekoliko mjeseci. Otac želi savršenog sina (poput svog drugog sina) i ne razumije zašto se njegov sin povlači u sebe i postiže slab uspjeh u školi. Sin je u početku mrzovoljan, ogorčen i rijetko održava kontakt očima. Otac je ljut i smatra da dobiva loš tretman jer ima HMO zdravstveno osiguranje. |
| Stvarna dilema | Stvarna dilema odnosi se na uspostavljanje odnosa povjerenja sa sinom. Preciznije, potrebno je razumjeti razloge promjene sinovog ponašanja i osigurati da nastavi dolaziti u budućnosti. Tijekom susreta, učenici moraju uvjeriti oca da napusti prostoriju kako bi uspostavili otvorenu komunikaciju sa sinom. Sin je prilično uzrujan jer ne može sudjelovati u sportskim aktivnostima zbog gubitka daha radi nekontrolirane astme. Zbog toga su se njegovi prijatelji promijenili i osjeća se izolirano u školi. Kada je učenik razgovarao u povjerenju, sin otkriva da je u prošlosti probao droge, ali da nije redoviti korisnik. Njegov otac je dominantan i osuđujuć. Sin ne želi da se ocu kaže za njegovu povremenu upotrebu droga. “Ovo je samo između nas, zar ne?” |
| Trajanje | Tri sata po susretu. Pacijent dolazi oko 30 minuta nakon početka susreta. |
| Trening nastavnika | 50 minuta prije svake radionice, a dodatno tjedan dana prije radionice dobivaju upute za nastavnike. |
| Priprema učenika za sat | Svaki učenik čita jedan do dva osnovna članka o danoj temi. Tri do pet studenata čita specijalizirane članke o povezanim temama, koje će prezentirati grupi u za to predviđeno vrijeme. |
| Inicijalno pitanje za otvaranje rasprave | “Zašto je pacijent ovdje?” |
| Način sudjelovanja učenika | Mogu prekidati, postavljati pitanja, predlagati odgovore/pristupe dilemama koje se pojave tijekom radionice. Odgovaraju na pitanja predavača i slijede njegove upute. |
| Pristup nastavnika pogrešnim spoznajama i pretpostavkama učenika | Nasatvnik može: Preusmjeriti i istražiti netočne tvrdnje: “Zašto mislite da je to istina? Možete li navesti neke primjere? Što misle ostali?” Pružiti ispravke informacija: “Zapravo, drugi način kontroliranje astme u adolescenciji uključuje…”ili “Kada pitate pacijenta osjetljiva pitanja, morate mu dati vremena da odgovori. Nemojte ga prekidati.” Raspraviti alternativne metode: “Zašto mislite da pacijentu ne bi bilo ugodno raspravljati s vama o osjetljivim problemima? Što biste mogli drugačije učiniti?” |
| Pristup nastavnika kliničkim digresijama koje vode u “slijepu ulicu“ | Pitati učenike o alternativama: “Zašto mislite da je to važno za slučaj? Što još mislite da bi moglo biti važno? Što ostali misle?” |
| Učenikovo korištenje dodatnih izvora tijekom sata | Nema. |
| Učenikov dodatni rad nakon sata | Nije potreban. Članci koje su odabrani učenici pročitali prije sata dostupni su svim učenicima nakon njega. Ako grupa to zatraži, neodgovoreni ili nerazriješeni problemi bit će istraženi i kasnije predstavljeni grupi. |
| Kontinuitet slučaja | Isti slučaj može trajati nekoliko sati, ali će biti raspoređen kroz vrijeme. Na primjer, kod slučaja br. 4 tijekom prvog sata, predstavljena je pacijentica s tek dijagnosticiranim rakom dojke i učenik joj treba priopćiti loše vijesti. Tijekom drugog sata istog slučaja, nekoliko mjeseci kasnije, učenik će trebati raspraviti pacijentičin obaviješteni pristanak za sudjelovanje u kliničkom istraživanju. U trećem dijelu, učenici će trebati razgovarati o bolničkoj proceduri u slučaju da pacijentica umre i obavijestiti ju da se bolest vratila. U četvrtom dijelu, učenik će se trebati suočiti s ljutitim partnerom, nakon što bolnica nije uspjela ispoštovati pacijentičinu želju da ne bude intubirana, kao što je navedeno u punomoći koja je na snazi. |
Brojni primjeri slučajeva za sva znanstvena područja mogu se naći na internet stranici Nacionalni centar za podučavanje putem slučajeva u znanosti (National center for case study teaching in science).
Budući da je učenje putem slučajeva pristup više vođeni pristup učenju, u kojem stručnjaci iz pojedinih područja pružaju učenicima točne odgovore i ispravljaju njihove netočne pretpostavke, zagovornici čiste metode učenja otkrivanjem(discovery learning) smatraju da to može dovesti do toga da stručnjaci drže predavanje, umjesto da olakšavaju učenje, te da pružanjem odgovora smanjuju znatiželju učenika.4).
S druge strane, zagovornici pristupa vođene nastave smatraju da učenje putem slučajeva ipak ne upotrebljava uspješne metode učenja, poput praktičnih primjera, te sumnjaju da vrijeme potrošeno na osobnu pripremu i raspravu u razredu ne rezultira uspješnijim učenjem nego ako se to isto vrijeme provede u vođenoj nastavi usklađenoj s trenutnim spoznajama o čovjekovoj kognitivnoj strukturi.
Centre for Teaching and Learning: What Is Inquiry-Based Learning? Queen's University. Retrieved June 6, 2011.
Herreid, C. F. Cooking with Betty Crocker. JCST 29, no. 3, 1999.
Internet resources for case based learning.