Kognitivno pripravništvo (cognitive apprenticeship) je obrazovni model koji se razvio iz situacijske teorije učenja (situated learning theory) i predstavljen je 1989 1), a razvili su ga Allan Collins, John Seely Brown i njihove kolege. Autori
Kognitivno označava da je naglasak na učenju kognitivnih, a ne fizičkih vještina, a pripravništvo se odnosi na to da će se učenje javiti kroz interakciju s iskusnijim mentorom.3)
Kognitivno pripravništvo je vrsta učenja putem iskustva, a vođena je od strane stručnjaka. Motivacija za ovaj pristup proizašla je iz kritika formalnog obrazovanja koje obično odvaja učenje od prakse i podučava vještine i znanje na apstraktan način, otežavajući time učenicima primjenu naučenog znanja na situacije u stvarnome svijetu. Prema Brownu,
Učenje je ovdje, kao i u situacijskoj teoriji učenja, definirano kao prirodno povezano s aktivnošću, kontekstom i kulturom koje čine kontekst učenja i odvija se putem legitimnog perifernog sudjelovanja (proces u kojemu se početnici priključuju periferiji zajednice prakse (communities of practice) i kako uče, približavaju se potpunom sudjelovanju).5)
Kognitivno pripravništvo usmjerava se na 4 dimenzije koje čine bilo koje okružje za učenje6)7):
| 1. Sadržaj (Vrsta znanja) | |||
|---|---|---|---|
| Poznavanje područja (deklarativno znanje poput pojmova, činjenica, postupaka) | Heurističke strategije (opće tehnike za izvršavanje zadatka) | Strategije kontrole (opći koraci usmjeravanja procesa rješavanja) | Strategije učenja (znanje o tome kako steći nova znanja) |
| 2. Metoda (Način učenja) | |||
|---|---|---|---|
| Modeliranje - učenici modeliraju proces donošenja odluka promatrajući zaključke stručnjaka. Općenito, modeliranje može biti ponašajno (učenje motoričkih vještina putem imitiranja) ili kognitivno (modeliranje procesa donošenja odluka promatranjem zaključaka stučnjaka), no teorija kognitivnog pripravništva uglavnom je orijentirana na kognitivno modeliranje. | Treniranje - ponekad znači isto što i mentorstvo, a ponekad se razlikuje8)9). Takvi procesi obično uključuju stručno savjetovanje, naputke, verbalne opise, dijagrame, ispitivanja, asistenciju, podršku, vježbu i objašnjenja za učenike koji pokušavaju izvesti zadatak. | Podupiranje/Građevinska skela10) - prema nekima, podupiranjeje samo vrsta treniranja. Kada je učenicima potrebno, učitelj pruža podršku koju postupno uklanja kako učenici napreduju. Postoje dvije vrste podupiranja: direktivno (pristup usmjeren na učitelja u kojem stručnjak osigurava učenicima stratege uspješnih učenika) ili podržavajuće (pristup usmjeren na učenika gdje učitelj nudi strategije koje odgovaraju trenutnim interesima i potrebama učenika). | Artikulacija (učitelj potiče učenike na verbaliziranje svog znanja i mišljenja), Refleksija (učitelj ohrabruje učenike da svoj pristup rješavanju problema usporede sa drugima) i Istraživanje (učitelj potiče učenike da postavljaju i rješavaju svoje vlastite probleme). |
| 3. Sekvencioniranje (Ključevi za određivanje nastavne aktivnosti) | ||
|---|---|---|
| Povećanje složenosti (postupno povećavanje težine smislenog zadataka) | Povećanje raznolikosti (vježbanje u različitim situacijama da bi se naglasilo široko područje primjene) | Globalno lokalne vještine (usmjeravanje na konceptualizaciju zadatak kao cjeline prije izvođenja njegovih dijelova) |
| 4. Sociologija (Značajke socijalnog okružja učenja) | |||
|---|---|---|---|
| Situacijsko učenje (učenici uče u kontekstu rada na realnim zadacima) | Zajednica prakse (komunikacija o različitim načinima ostvarivanja smislenih zadataka) | Intrinzična motivacija (učenici postavljaju osobne ciljeve kako bi došli so vještina i rješenja) | Suradnja - učenici rade zajedno kako bi ostvarili svoje ciljeve |
Ne postoji formula za provedbu navedene metode poučavanja/učenja (modeliranje, podupiranje, treniranje, artikulacija, refleksija i istraživanje):
Detaljan primjer može se pronaći u radu Enkenberga 12).
Razlika između dekontekstualiziranog i kontekstualiziranog učenja, karakterističnog za teoriju kognitivnog pripravništva 13) u obrazovanom procesu može se objasniti na sljedećem primjeru14):
| PRISTUP 1: učionica (dekontekstualizirani, inertni) | PRISTUP 2: autentični (rješenje problema nalazi se u stvarnom svijetu) |
|---|---|
| Na primjer, dajte učenicima zadatak da u referentnom priručniku Photoshopa, alat po alat (ili možete odrediti skup alata), abecednim redom, uče kako svaki alat radi, uključujući sve moguće dodatne postavke. | Na primjer, dajte učenicima zadatak neka osmisle logo za neku tvrtku. Da bi ga osmislili, mogu promatrati i koristiti samo nekoliko alata za koje smatraju da im mogu poslužiti u osmišljavanju dizajna. Demonstrirajte zadatak (modeliranje), objasnite zašto je važan svaki od podzadataka, vodite učenike tijekom radne izvedbe (podučavanje, skeliranje), zamolite ih da prikažu i artikuliraju rješenje zadatka, te zahtijevajte od njih da istraže slične probleme (istraživanje). |
U zadnje je vrijeme omogućeno i korištenje računala u kognitivnom pripravništvu15).
Ideje teorije kognitivnog pripravništva podvrgnute su istim kritikama kao i situacijsko učenje budući da potječu iz te teorije. Osim toga,
Conway, J. Educational Technology's Effect on Models of Instruction. University of Delaware. Preuzeto 6. ožujka 2011.
Oliver, K. Situated Cognition & Cognitive Apprenticeships. Presentation, 1999.