Konceptualno mapiranje

Konceptualne mape su model kognitivnog instrukcijskog dizajna koje je razvio Joseph Novak zajedno s kolegama 1972. godine za vrijeme rada na razumijevanju kako se dječja spoznaja znanosti mijenja¹⁾. Neke od prvih konceptualnih mapa predložili su i neki drugi autori²⁾, no u punom obliku predstavio ih je Novak 1981.³⁾. Riječima Novaka, konceptualna mapa je

• “vizualna reprezentacija veze između individualnih koncepata, bilješki s predavanja, iz udžbenika ili laboratorijskih vježbi. Ukoliko koristimo konceptualno mapiranje, čak i sa starim i poznatim materijalima, često prepoznajemo nove veze i značenja.”⁴⁾

Novakove ideje bile su pod utjecajem asimilacijske teorije Davida Ausubela i njegove pretpostavke o hijerarhijskoj strukturi znanja⁵⁾.

Konceptualno mapiranje (Concept mapping) proces je izrade konceptualnih mapa,

• “grafički alat za organiziranje i reprezentaciju znanja. One uključuju koncepte, uglavnom zatvorene u krugovima ili kutijama nekog tipa, i veze između koncepata naznačene linijama koje spajaju dva koncepta. Riječi na linijama, koje se odnose na riječi ili fraze koje linija povezuje, specificiraju vezu između dva koncepta. Koncept definiramo kao opaženu pravilnost u događajima ili objektima, ili zapis o događajima ili objektima, određen imenom.”⁶⁾

Kako je objašnjeno, na vizualnoj razini konceptualna mapa je hijerarhijski (generalno prema specifičnom) dijagram koji sadrži čvorove i veze, obilježene riječima ili simbolima. Najvažniji koncept obično je smješten u središtu mape ili na njenom vrhu. Novak objašnjava proces izrade konceptualne mape kroz sljedeće korake⁷⁾:

Konceptualne mape mogu biti korisne nastavnicima i studentima. Studentima daju mogućnost da organiziraju i pristupe vlastitom znanju te da uče dodavajući nove koncepte postojećem okviru konceptualne mape⁸⁾. Takav proces izrade i učenja korištenjem konceptualnih mapa često je praćen pozitivnim osjećajima, tvrdi Novak⁹⁾. Nastavnici mogu konceptualne mape koristiti kako bi¹⁰⁾:

• identificirali i organizirali koncepte koje namjeravaju ispredavati,
• dobili uvid u ono što studenti već znaju ili kako vide temu iz skice učenikove konceptualne mape,
• organizirali informacije u smislene kategorije i povezali te kategorije na općenitijoj razini,
• sintetizirali i integrirali naučene informacije u svrhu jačanja dugotrajnog zadržavanja i
• poučili termine, činjenice i koncepte zadane teme, razvili kreativnost i vještine razmišljanja na višoj razini, strategije i navike.

Primjer kako upoznati i raditi na konceptualnim mapama s učenicima u razredima može se naći u članku Michaela Zeilika o konceptualnom mapiranju.

Važno svojstvo konceptualnih mapa je da je učenje koje im dodaje nove koncepte nedvojbeno smisleno učenje, s obzirom na to da utvrđuje jasne veze s postojećim znanjem. Učenje napamet bi s druge strane bilo rezultat manjka uspostavljenih veza s prethodnim znanjem i izaziva zaboravljanje naučenih informacija u 4-6 tjedana.¹¹⁾¹²⁾

Određena unaprijeđenja konceptualnog mapiranja predoložilo je nekoliko autora, uključujući Ahlberga¹³⁾:

• svi koncepti interpretirani su kao glavni elementi i trebaju biti unutar okvira, što nije bio slučaj u Novakovim ranijim radovima
• nema ograničenja na duljinu naziva s obzirom na to da su duži nazivi nekada potrebni kako bi ponudili ispravno objašnjenje
• veze trebaju imati strelice kako bi uputile na smjer veze
• slike, videi ili zvukovi mogu također biti povezani u konceptualnoj mapi
• konceptualno mapiranje općenita je metoda za reprezentaciju znanja i ne mora nužno biti povezana s Ausubelovom asimilacijskom teorijom
• konceptualne mape ne moraju biti hijerarhijske (primjerice kružna konceptualna mapa¹⁴⁾)
• dobra konceptualna mapa treba imati samo jedan primjer svakog koncepta, što nije bilo pravilo u nekim Novakovim radovima, ponekad uslijed previše veza povezanih s određenim konceptom
• ponekad je korisno predložiti način čitanja konceptualnih mapa (primjerice od vrha prema dnu ili od dna prema vrhu)

Konceptualne mape prije su se crtale rukom, ali danas se velik broj kompjuterskih aplikacija, kao što je ova besplatna: IHMC CmapTools, može koristiti za unaprijeđenje tog procesa.

Konceptualno mapiranje vrlo je prihvaćena i široko korištena metoda, ali:

• većinski je osmišljeno tako da predstavlja deklarativno i ne-proceduralno znanje ili algoritme,
• prilično je težak i ponekad vremenski zahtjevan kognitivni zadatak koji zahtjeva trening i
• nije standardiziran način bodovanja/usporedbe konceptualnih mapa¹⁵⁾.

Konceptualno mapiranje, konceptualne mape, koncept, objekt, smisleno učenje

Joseph Novak

Novak, J. D. Introduction to concept mapping.

Novak, Joseph D. & Cañas, Alberto J. The Origin and Development of Concept Maps.

Zeilik, M. Classroom Assessment Techniques: Concept Mapping.

Novak, Joseph D. & Cañas, Alberto J. The Origin and Development of Concept Mapping.

Novak, Joseph Donald, & Gowin, D. B. Learning how to learn. Cambridge University Press, 1984.

Novak, J. D, & Canas, A. J. The theory underlying concept maps and how to construct and use them. Florida Institute for Human and Machine Cognition Pensacola Fl, 2008.

Daugherty, J.L., Custer, R.L., Dixon, R.A. Mapping Concepts for Learning and Assessment.

Nousiainen, M. Making Concept Maps useful for Physics Teacher Eduacation: Analysis of Epistemic Content of Links.

Nousiainen, M. Making Concept Maps useful for Physics Teacher Eduacation: Analysis of Epistemic Content of Links.

Adamov, J., Segedinac, M., Cvjeticanin, S., Bakos, R. Concept Maps as Diagnostic Tools in Assessing the Asquisition and Retention of Knowledge in Biochemistry.