Znanje

Epistemologija je grana filozofije koja proučava teoriju znanja i opravdanih vjerovanja. Epistemologija se bavi pitanjima poput^{1 )} :

• Što je znanje?
• Koji su nužni i dovoljni uvjeti znanja?
• Koji su izvori znanja?
• Koja je njegova struktura i koje su njegove granice?
• Koja je vrijednost znanja?²⁾

Epistemologija se prvotno bavi deklarativnim ili propozicijskim znanjem, a ne drugim oblicima znanja kao proceduralno znanje ili sposobnosti.³⁾

Kada se govori o znanju ili o tome da netko nešto zna, obično to znanje mora zadovoljiti dva nužna i dovoljna uvjeta:⁴⁾

• istina i
• vjerovanje

To znači da kako bi se nešto moglo smatrati dijelom svog znanja, mora biti istinito i njegov “ posjedovatelj” mora vjerovati u to. Kada bismo izostavili prvi uvjet, primjerice, kada bi nam prijatelj rekao da su 2+2 jednako 5, to vjerojatno ne biste smatrali prikazom drugačijeg znanja. Rekli biste mu da je u krivu ili da ne zna provesti operaciju zbrajanja 2 i 2 iako on vjeruje da zna. Ili, ako bi vaš prijatelj rekao da zna odgovor na pitanje postavljeno na kvizu, ali bi krivo ili ne bi uopće odgovorio kada biste mu postavili to pitanje, vjerojatno mu i dalje ne biste vjerovali da zna točan odgovor.⁵⁾

U literaturi se ponekad navodi i treći uvjet uz navedena dva:⁶⁾

• opravdanje

Ako ispravnost znanja i vjerovanja nije nekako opravdana ono može biti samo stvar sreće.

Ta tri preduvjeta oblikuju jednu od mnogih definicija znanja.

• Znanje je opravdano, istinito vjerovanje. ⁷⁾

Ipak, kada se govori strogo u kontekstu epistemologije, definiranje znanja je teško zbog kriterijskog problema:

• “ Pretpostavite da započinjemo zadatak definiranje znanja ukazujući na slučajeve gdje imamo znanje i pokušavamo identificirati što je zajedničkom tim slučajevima. Problem s ovim prijedlogom je taj da on pretpostavlja da već možemo prepoznati slučajeve u kojima imamo znanje i tako već prepoznajemo koje su oznake ili kriteriji znanja. Ili, možemo započeti zadatak definiranje znanja jednostavnim odražavanjem prirode znanja i tako odrediti njegovu srž. Odnosno, promišljanjem možemo odrediti kriterije znanja. Problem s ovim prijedlogom je taj da je teško identificirati kriterije znanja ako prvo nismo mogli odrediti specifične slučajeve znanja. Čini se da osoba ili mora pretpostaviti da posjeduje (barem djelomično) znanje za koje mislim da posjeduje ili mora pretpostaviti da poznaje, neovisno o vrsti znanja, kriterije znanja. Nijedna pretpostavka nije osobito vjerodostojna. ” ⁸⁾

Iduću kritiku opravdanog-istinitog-vjerovanja pogleda na znanje je dao Edmund Gettier​ ⁹⁾ pokazujući kako čak i opravdano istinito vjerovanje može biti splet sretnih okolnosti, a ne znanja (primjerice, netko formira istinito opravdano vjerovanje o tome koliko je sati gledajući na sat koji više ne radi, ali slučajno pokazuje točno vrijeme).¹⁰⁾

Pojam znanja je podvrgnut brojnim drugim problemima poput:

• Agripina trilema (što je što opravdava naše znanje ili vjerovanja)¹¹⁾
• problem percipirajućeg znanja (jesu li naša osjetila pouzdana?)
• problem znanja dobivenog kroz svjedočanstva (znanje koje dobijemo kroz svjedočenje drugih osoba)
• problem zapamćenog znanja (da li je naš sustav pamćenja vjerodostojan?)
• …

Sada ćemo prestati s daljnjim epistemološkim dilemama i kako bi se vratili na područje procjene, e-procjene i računalnih mogućnosti procjene, odredit ćemo praktičniju definiciju znanja u kontekstu spomenutih tema počevši od defincije opravdanog, istinitog vjerovanja.

Prvo, u datoj definiciji zamijenit ćemo pojam istinit s ispravan kako su predlagali neki autori^​12) da bismo izbjegli filozofske konotacije njegovog značenja.¹³⁾ Druga izmjena početne definicije, također na prijedlog nekih autora^{14 ) ​} , jest zamjena opravdanog sa sigurnim (iako neki predlažu samo dodavanje sigurnosti)¹⁵⁾ . Predlažemo da sigurnost bude rezultat snage opravdanosti koje osoba može sebi prikazati. Ipak, problem sa sigurnošću je sličan kao i onaj s opravdanjem:

• “ Znanje pretpostavlja sigurnost (ali) što ćemo smatrati sigurnim? … pojedinac bi se ustručavao ograničiti znanje apsolutnom sigurnošću… Bolje nam je da prihvatimo riječ znati… kao stvar stupnja. To vrijedi samo za istinita vjerovanja i to samo za poprilično čvrsta, ali koliko čvrsta i sigurna ona moraju biti je pitanje slično onomu koliko veliko nešto mora biti da bi se moglo kvalificirati velikim. ” ¹⁶⁾

To nas dovodi do definicije znanja koju ćemo upotrebljavati u kontekstu procjene i e-procjene:

• znanje je točno vjerovanje povezano sa snažnim osjećajem sigurnosti (koje je rezultat opravdanja)

Još jedan važan pojam koji je ovdje predstavljen jest upotrebljivo znanje koje

• “ znači da je osoba dovoljno sigurna u ispravnost znanja ili vjerovanja i da će ga upotrijebiti pri donošenju odluka, u rješavanju problema i u odabiru i izvršavanju radnji. ” ¹⁷⁾

Prilagođeno iz ¹⁸⁾ . Tablica se može iščitavati odozgo prema dolje ili od dna prema vrhu.

Primjerice, dobro upućen učenik ima ispravno vjerovanje da je malarija uzrokovana parazitom. Siguran je u tu činjenicu otkad ju je pročitao u knjizi ili kad ju je čuo od učitelja. Njegova sigurnost čini ovo vjerovanje upotrebljivim što znači da će odabrati taj odgovor na ispitivanju ili će ustvrditi da antibiotici nemaju učinka u liječenju malarije.

Neupućen učenik je s druge strane nesiguran u uzrok malarije i stoga je to vjerovanje neupotrebljivo. Njegova nesigurnost može rezultirati krivim odgovorom, točnim ako mu se posreći, ili ga spriječiti da se bavi kompleksnijim problemima koji uključuju ovu informaciju.

¹⁾ ,⁶⁾ , ⁷⁾ Steup, M. Epistemology. Stanford Encyclopedia of Psychology. Retrieved September 29th, 2011.

²⁾ , ³⁾ , ⁴⁾ , ⁵⁾ , ⁸⁾ , ¹⁰⁾ ,¹¹⁾ Pritchard, Duncan. What is this thing called knowledge? Taylor & Francis, 2009.

⁹⁾ Gettier, Edmund L. Is Justified True Belief Knowledge? Analysis 23, no. 6: 121-123, June 1963.

¹²⁾ , ¹⁷⁾ Hunt, Darwin P. The concept of know ledge and how to measure it. Journal of Intellectual Capital 4, no. 1: 100-113, 2003.

¹³⁾ Fernández-Armesto, Felipe. Truth: A History and a Guide for the Perplexed. St. Martin’s Griffin, 2001.

¹⁴⁾ , ¹⁶⁾ Quine, W. V., and Willard Van Orman Quine. Quiddities: an intermittently philosophical dictionary. Harvard University Press, 1989.

¹⁵⁾ Ayer, A. J. The problem of knowledge. Palgrave Macmillan, 2004.

¹⁸⁾ Hunt, D. P., and H. Furustig. Being informed, being misinformed and disinformation: A human learning and decision making approach. Technical Report PM 56:238, Karlstad: Institution 56 Manniska Maskin System, 1989.