Sadržaj

Teorija asimilacije

Općenito

Teorija asimilacije (nazvana i teorijom obuhvaćanja, eng. subsumption theory ili teorijom naprednog organiziranja, eng. theory of advance organizers) jedna je od kognitivnih teorija učenja, razvijena 60-ih godina prošlog stoljeća od strane američkog psihologa Davida Ausubela. Ausbel je kognitivst 1)2) inspiriran radom Jeana Piageta (vidi: Teorija kognitivnog razvoja) i smatrao je neadekvatnom 3), tada utjecajnu neo-bihevioralnu teoriju. Ausubel se bavio razvojem teorije učenja verbalnog razumijevanja, te metodama koje u skladu s njom olakšavaju učenje u razredu4).

Što je teorija asimilacije ?

Prema Ausubelovoj teoriji, učenje se javlja razvijanjem novih kognitivnih struktura koje pohranjuju novostečene informacije. Kognitivna struktura je središnji pojam ove teorije, a definira se kao:

Kao što je spomenuto, znanje je u teoriji asimilacije hijerarhijski organizirano u obliku piramide, gdje se općenitije ideje i koncepti pojavljuju na vrhu piramide, a na njezinom dnu možemo naći sve specifičinije ideje i koncepte. Što je koncept bliže vrhu piramide to je općenitiji i njegov životni vijek je dulji. Novo znanje je asimilirano u hijerarhiju usidrenjem (anchoring) u već postojeće općenitije koncepte zvane usidreni koncept (anchoring concept) ili mjesto sidrenja(anchoring site)). Usidreni koncept je karakterističan po dostupnosti, jasnoći, stabilnosti u kognitivnoj strukturi, te po važnosti i razlikovanju od koncepata koji se tek trebaju naučiti.7) Karakteristike postojećih koncepata (potencijalna mjesta sidrenja) definiraju sveukupne karakteristike nečije kognitivne strukture: ako su dobro organizirane, omogućuje brže učenje, odnosno dodavanje novih ideja i struktura, te se zato to smatra ključnim aspektom učenja. Ako je kognitivna struktura neorganizirana ili loše povezana, stjecanje novih informacija biti će znatno teže.

A visual representation of Ausubels theory. Image borrowed from: http://cmapspublic2.ihmc.us/... Click on the picture to follow the link.

Ausubel razlikuje smisleno učenje i učenje napamet.

Kao rezultat smislenog učenja, nove ideje ostat će usidrene u takozvani subsumer (mjesto sidrenja ideja). Naravno, to ne znači da se naučene ideje ne mogu zaboraviti: ovaj proces, nazvan obliterantno podvođenje (obliterative subsumption), događa se kada specifične ideje postaju sve manje i manje različite od svojih subsumer, sve dok nisu konačno zaboravljene.

Definirani koncept smislenog učenja vodi do sljedećeg važnog dijela Ausubelove teorije: predznanja (prior knowledge). Kako je povezivanje starog znanja s novim presudno za smisleno učenje, staro znanje ili postojeće ideje su ključ omogućavanja ili pak ograničavanja onoga što se može sljedeće naučiti.

Sljedeći važan i prilično kontroverzan dio Ausubelove teorije jest napredno organiziranje (advence organizers): uvodni materijal koji je prezentiran prije materijala za učenje “na višoj razini apstrakcije, općenitosti i uključivosti”9) od materijala za učenje. Svrha naprednog organiziranja jest pomoći nadomjestiti koncepte koji nedostaju i povezati novi materijal s postojećom kognitivnom strukturom10). Ono pomaže osobi shvatiti gdje smjestiti novi materijal u odnosu na postojeće znanje o tom materijalu i ne bi se trebao brkati sa sažecima i pregledima koji obično predstavljaju ključne ideje unutar materijala.

Napredni organizatori bi trebali biti od velike pomoći učenicima koji imaju lošiju organizaciju kognitivnih struktura, jer organizirane kognitivne strukture već imaju razvijena mjesta sidrenja. Organiziranje može biti najučinkovitije kod vrlo povezanih tema ili unitarnih tema koje treba naučiti, te kada se učenikovo staro znanje može procijeniti. Napredno organiziranje može uključivati različite vrste materijala kao što su slike, verbalni opisi, tehnike ispitivanja unaprijed i znanje o kulturalnoj pozadini 11). Za sada nisu pronađene značajne razlike u efektima ovih vrsta organiziranja12).

Ausubelove ideje o ljudskim kognitivnim strukturama su također poslužile kao motivacija za uvođenje mapiranja koncepata i sličnih nastavnih materijala.13)

Koje je praktično značenje teorije asimilacije ?

Smisleno učenje, predloženo u Ausubelovoj teoriji asimilacije, predstavlja vrijedan koncept u nastavnom procesu u kojemu se na primjere učenja napamet danas sve češće nailazi. Učenje stranih jezika često zahtijeva učenje napamet brojnih iznimaka ili gramatičkih struktura (poput njemačkih nepravilnih glagola). Ovo učenje napamet bi bilo lakše i dugotrajnije kada bi se novi materijali povezivali s ranije naučenim jezičnim konceptima.

Koncept smislenog učenja u kontekstu Ausbelove teorije ima nekoliko važnih implikacija unutar nastavnog procesa:

Kritike

Kritike Ausubelove teorije često se odnose na činjenicu da nije opisao izgradnju organizatora tako da različita istraživanja govore o različitim rezultatima njihove djelotvornosti18). Ausubelova teorija je također u većini svojih postavki suprotna od Jerome Brunerove teorije učenje otkrivanjem (discovery learning).

Ključne riječi i najvažnija imena

* Teorija asimilacije, kognitivna struktura, koncepti, podkoncepti, hijerarhija, usidrenje, obliterantno podvođenje, smisleno učenje, učenje napamet, subsumer, organizator

Literatura

Ivie, Stanley D. Ausubel's Learning Theory: An Approach To Teaching Higher Order Thinking Skills.(educational psychologist David Paul Ausubel). High School Journal 82.1: 35(1). Expanded Academic ASAP. Thomson Gale. CSU Sacramento University Library. 13 October 2006.

Mohan, Radha. Innovative Science Teaching: For Physical Science Teachers 3Rd Ed. PHI Learning Pvt. Ltd., 2007.

Pročitaj više

Ausubel, D. P. Learning theory and classroom practice. Toronto: Ontario Institute for Studies in Education. 1967.

Ausubel, D. P. In defense of advance organizers: A reply to the critics. Review of Educational Research, 48, p251-257. 1978.

Ausubel, D. P. Schemata, cognitive structure, and advance organizers: A reply to Anderson, Spiro, and Anderson. American Educational Research Journal, 17, p400-404. 1980.

1)
Leonard, David C. Learning theories, A to Z. Greenwood Publishing Group, 2002.
2)
Royer, James M. The cognitive revolution in educational psychology. IAP, 2005.
3)
Cooper, S. Theories of Learning in Educational Psychology: David Ausubel. Meaningful Verbal Learning & Subsumption Theory.
4) , 7) , 18)
Rossner, Vivian F. A description and critique of David P. Ausubel’s model of learning. Thesis (M.A. (Ed.)), Simon Fraser University, 1982.
5)
Ausubel, David P., and Donald Fitzgerald. Chapter V: Meaningful Learning and Retention: Intrapersonal Cognitive Variables. Review of Educational Research 31, no. 5: p500 -510. December 1, 1961.
6)
Ausubel, Robbins, & Blake. Retroactive inhibition and facilitation in the learning of school materials. Journal of Educational Psychology, 48, p267, 1957.
8)
Ausubel, David P. Educational Psychology: A cognitive view. London: Holt, Reinhart, & Winston, 1968. p. 18.
9)
Ausubel, D. The Psychology of Meaningful Verbal Learning. New York: Grune & Stratton. 1963.
10)
Joyce, Bruce R., Marsha Weil, and Emily Calhoun. Models of teaching. Allyn and Bacon, 2000.
11)
Herron, C. An investigation of the effectiveness of using an advance organizer to introduce video in the foreign language classroom. Modern language Journal, 78, 190-197. 1994.
12)
Togo, Dennis F. Topical sequencing of questions and advance organizers impacting students examination performance. Accounting Education, 11(3), 203-216. 2002.
13)
Leonard, David C. Learning theories, A to Z. Greenwood Publishing Group, 2002.
14)
Mohammadi, M., M. Moenikia, and A. Zahed-Babelan. “The role of advance organizer on English language learning as a second language.” Procedia-Social and Behavioral Sciences 2, no. 2: 4667–4671. 2010.
15)
Kiewra, Kenneth A., Richard E. Mayer, Nelson F. Dubois, Maribeth Christensen, Sung-Il Kim, and Nancy Risch. Effects of Advance Organizers and Repeated Presentations on Students’ Learning. The Journal of Experimental Education 65, no. 2, 1997.
16)
Mayer, Richard E. Twenty years of research on advance organizers: Assimilation theory is still the best predictor of results. Instructional Science 8, no. 2: 133-167. April 1979.
17)
Shihusa, H., and F. N Keraro. Using Advance Organizers to Enhance Students’ Motivation in Learning Biology. Eurasia Journal of Mathematics, Science & Technology Education 5, no. 4: 413–420. 2009.