Teorija kontigviteta (contiguity theory) ili zakon kontigviteta (law of contiguity) i učenje iz jednog pokušaja (one trial learning) su ideje koje je 1920-ih uveo američki filozof, matematičar i psiholog Edwin Guthrie u suradnji sa Stevensonom Smithom. Zakon kontigviteta podrazumijeva da je bliska vremenska povezanost podražaja i odgovora jedini nužan uvjet za stvaranje asocijacija između njih.
Guthrie je pokušao objasniti učenje kroz povezivanje podražaja s odgovorom.1) Učenje je, u terminima ponašanja, funkcija okoline. Prema Guthrieu, učenje je povezivanje određenog podražaja s određenim odgovorom. Međutim, povezivanje će se dogoditi samo ako se podražaj i odgovor pojave u dovoljno bliskom vremenskom razmaku jedan poslije drugog (zakon kontigviteta). Povezivanje je uspostavljeno tijekom prvog susreta s podražajem (učenje jednim pokušajem). Ponavljanja ili potkrepljenja u obliku nagrade ili kazne ne utječu na snagu te povezanosti. Ipak, svaki podražaj je ponešto različit te je zato potrebna veća količina ponavljanja da bi se formirao općeniti odgovor. Prema Guthrieu, ovo je jedina vrsta učenja koja postoji, stoga on nije teoretičar potkrepljenja (reinforcement theorist), nego teoretičar kontigviteta (contiguity theorist).
Složenija ponašanja sastoje se od niza pokreta (navika)2) , gdje je svaki pokret mala kombinacija podražaja i odgovora. Tijekom učenja iz jednog pokušaja ne uče se cijela ponašanja, nego nizovi pokreta od kojih se aktivnost sastoji (inkrementalno učenje). Neuspješne aktivnosti ostaju nenaučene jer su zamijenjene kasnijim uspješno naučenim aktivnostima. 3) Drugi istraživači poput Johna Watsona proučavali su cjelokupne aktivnosti samo zato što je to bilo jednostavnije, ali pokreti su, prema Guthrieu, ono što bi se zapravo trebalo istraživati.
Zaboravljanje se ne događa zbog protoka vremena, već zbog interferencije. Kako vrijeme prolazi, podražaji se mogu povezati s novim odgovorima. Tri različite metode mogu pomoći da se stare nepoželjne navike zaborave i zamjene novima4) :
Iako je zamišljena kao opća teorija učenja, Guthrijeva teorija je uglavnom testirana samo na životinjama. 5)
Prema Guthrijevim riječima, “učimo jedino ono što sami napravimo”6) . Učenja mora biti aktivno, odnosno uključivati i učiteljevu i učenikovu aktivnost kako bi se podražaj i odgovor mogli povezati unutar vremenskog ograničenja. Guthrie je svoje ideje primijenio u liječenju poremećaja ličnosti.
Guthrijeve teorija je ispočetka bila preferirana zbog svoje jednostavnosti, ali kasnije je iz istog razloga kritizirana. Njena jednostavnost kasnije je pretvorena u nepotpunost. Također, zasnovana je na nedovoljno eksperimentalnih podataka te je kritizirana zbog toga što nije mogla objasniti zašto se ljudi često ponašaju različito u istim situacijama.7)
Peterson, H. Edwin R. Guthrie. Muskingum College, Department of Psychology. Pribavljeno 16.siječnja 2011.
Kearsley, Greg. Contiguity Theory (E. Guthrie). The Theory Into Practice Database Pribavljeno 16.siječnja, 2011.
Cooper, S. Theories of Learning in Educational Psychology: Edwin Guthrie and One Trial Learning. Pribavljeno 18.siječnja, 2011.
Guthrie, Edwin Ray. The psychology of learning. P. Smith, 1960.
Guthrie, E. The Effect of Outcome on Learning. Psychological Review, 46, p480-485. 1939.