Transformacijska teorija učenja je humanistička teorija učenja koju je uveo Jack Mezirow 1981.godine 1). Ova teorija se ne bavi općim aspektima učenja, već transformacijskim učenjem kod odraslih osoba: učenje koje snažno utječe na učenika, njegova vjerovanja i vrijednosti. U ovoj teoriji,
Budući da se temelji na važnosti iskustva i njegova razumijevanja, Mezirowa teorija se odnosi na učenje odraslih. Odrasli tijekom života nakupljaju puno iskustva u smislu asocijacija, pojmova, vrijednosti, osjećaja i uvjerenja. Ti elementi iskustva formiraju velik broj značenja shema (meaning schemata), od kojih svaka sadrži samo specifična znanja i vrijednosti. Kako je Mezirow definirao, shema je:
*konstelacija koncepata, uvjerenja, prosudbi i osjećaja koji oblikuju određenu interpretaciju.”3)
Primjer djelovanja sheme jest kako ćemo se ponašati prema beskućniku. 4). Cjelokupno značenje shema zajedno čini perspektivu značenja (meaning perspective), kako Mezirow opisuje, nečiji kompletni pogled na svijet ili opći referentni okvir (general frame of reference). Značenje perspektive se stječe pasivno do rane odrasle dobi, često kroz značajna iskustva s nastavnicima ili roditeljima te se kasnije modificira kroz transformacijsko učenje.
Ono što karakterizira transformacijsko učenje je početna nemogućnost da se novi materijal smjesti u postojeće okvire shema, što rezultira potrebom da ih se mijenja. Na primjer, promjena stava prema beskućnicima nakon što se shvati koliko je njihov život težak. Takva iskustva se također nazivaju perspektivne transformacije (perspective transformations). Često dolaze nakon životnih iskustava, često povezanim s jakim emocionalnim reakcijama. To mogu biti osobne krize poput razvoda, smrti prijatelja ili člana obitelji, ratova, katastrofa izazvanih prirodnim ili ljudskim djelovanjem, zdravstvenih kriza i slično, no ne moraju uvijek biti tako radikalne. 5)
U učionici obično tri vrste iskustva mogu dovesti do transformacijskog učenja 6):
Obično to slijedi jedno za drugim: jako emocionalno iskustvo potiče kritičko razmišljanje i analizu sličnih iskustava iz prošlosti što će, u raspravi s drugima s različitim ili sličnim točkama gledišta, rezultirati novim zaključcima i transformacijskom perspektivom.
Različiti autori su predložili različite uloge učenika i nastavnika tijekom transformacijskog učenja. Uloga učenika je uglavnom da preuzmu odgovornost za svoje učenje i stvore ugodno okruženje, a prijedlozi nastavnicima se uglavnom odnose na 7):
Cooper, S. Theories of Learning in Educational Psychology. Jack Mezirow: Transformational Learning Theory. Preuzeto 1. travnja, 2011.