Prijevodi ove stranice:

Korisnički alati

Site alati


hr:instructional_design:cognitive_apprenticeship

Ovo je stara izmjena dokumenta!


Teorija kognitivnog pripravništva

Općenito

Teorija kognitivnog pripravništva (cognitive apprenticeship) je obrazovni model koji se razvio iz situacijske teorije učenja (situated learning theory) i predstavljen je 1989 1) a razvili su ga Allan Collins, John Seely Brown i njihove kolege. Autori

  • … predlažu alternativni model nastave koji je dostupan u okviru tipičnog američkog razreda. To je model nastave koji sadrži elemente strukovnog naukovanja, ali objedinjuje i elemente školovanja. Ovaj model nazivamo teorija kognitivnog pripravništva.2)

Kognitivno označava da je naglasak na učenju kognitivnih, a ne fizičkih vještina, a pripravništvo se odnosi na to da će se učenje pojaviti kroz interakciju s iskusnijim mentorom.3)

Što je teorija kognitivnog pripravništva?

Teorija kognitivnog pripravništva je vrsta učenja putem iskustva, a vođena je od strane mentora. Motivacija za ovaj pristup temelji se na kritikama formalnog obrazovanja koje obično odvaja učenje od prakse i podučava vještine i znanje na apstraktan način, što otežava učenicima da primjene naučeno znanje na situacije u stvarnome svijetu. Prema Brownu,

  • središnji problem učenja je postati praktikant, a ne učiti o praksi.4)

Učenje je, kao i u situacijskoj teoriji učenja, prirodno povezano s aktivnošću, kontekstom i kulturom koje čine kontekst učenja i odvijaju se putem legitimnog perifernog sudjelovanja (legitimate peripheral participation) (proces u kojemu se novi članovi zajednice priključuju na periferiju zajednice prakse (communities of practice) i kako uče, približavaju se potpunijemm sudjelovanju.5)

Teorija kognitivnog pripravništva usmjerava se na 4 dimenzije koje čine svako okružje za učenje6)7):

1. Sadržaj (Vrsta znanja)
Poznavanje područja (deklarativno znanje poput pojmova, činjenica, postupaka) Heurističke strategije (opće tehnike za izvršavanje zadatka) Strategije upravljanja (upute za usmjeravanje nečijeg procesa rješavanja) Strategije učenja (znanje o tome kako steći nova znanja)
2. Metoda (Način učenja)
Modeliranje - učenici modeliraju proces donošenja odluka promatrajući stručna obrazloženja. Općenito, modeliranje može biti ponašajni (učenje motoričkih vještina putem imitiranja) ili kognitivni proces (modeliranje procesa donošenja odluka promatranjem stručnih obrazloženja), no teorija kognitivnog pripravništva uglavnom je orijentirana na kognitivno modeliranje. Podučavanje - ponekad znači isto sto i mentorstvo, a ponekad se razlikuje8)9). Takvi procesi uobičajeno uključuju stručno savjetovanje, naputke, verbalne opise, dijagrame, ispitivanja, asistenciju, podršku, vježbu i objašnjenja za učenike koji pokušavaju izvesti zadatak. Podizanje skela10) - prema nekima, skeliranje je vrsta podučavanja. Kada je učenicima potrebno, učitelj pruža podršku koju postupno uklanja kako učenici napreduju. Postoje dvije vrste skeliranja: zapovjedna (pristup usmjeren na učitelja u kojem učitelj prenosi učenje sa strategijom usavršavanja učenika) ili podržavajuća (pristup usmjeren na učenika kojim se nudi strategija koja odgovara trenutnim interesima i mogućnostima učenika). Artikulacija (učitelj potiče učenike na verbaliziranje znanja i mišljenja), Refleksija (učitelj ohrabruje učenike da svoj pristup rješavanju problema usporede sa drugima) i Istraživanja (učitelj potiče učenike da postavljaju i rješavaju svoje vlastite probleme).
3. Sekvencioniranje (Postupci za određivanje nastavne aktivnosti)
Povećanje složenosti (postupno povećavanje težine zadataka) Povećanje raznolikosti (vježbanje u različitim situacijama sa svrhom povećanja područja primjene) Globalno lokalne vještine (usmjeravanje na zadatak kao cjelinu prije izvođenja dijelova zadatka)
4. Sociologija (Značajke socijalnog okružja učenja)
Situacijsko učenje (učenici uče u kontekstu rada na realnim zadacima) Zajednice vježbi (komunikacija o različitim načinima ostvarivanja značajnih zadataka) Intrinzična motivacija (učenici postavljaju osobne ciljeve za traženje vještina i rješenja) Suradnja - učenici rade zajedno kako bi ostvarili svoje ciljeve

Koje je praktično značenje teorije kognitivnog pripravništva?

Ne postoji formula za provedbu navedene metode poučavanja/učenja (modeliranje, skeliranje, treniranje, artikulacija, razmišljanje i istraživanje):

  • na učitelju je da odredi načine učinkovite primjene teorije kognitivnog pripravništva u vlastitom području podučavanja . 11)

Detaljan primjer može se pronaći u u radu Enkenberga12).

Razlika između kontekstualiziranog i dekontekstualiziranog učenja karakterističnog za teoriju kognitivnog pripravništva 13) u odgojno obrazovanom procesu može se objasniti na sljedećem primjeru14):

PRISTUP 1: učionica (dekontekstualizirani, inertni) PRISTUP 2: autentični (rješenje problema nalazi se u stvarnom svijetu)
Na primjer, dajte učenicima zadatak da u referentnom priručniku Photoshopa, alat po alat (ili možete odrediti skup alata), abecednim redom, uče kako svaki alat radi, uključujući sve moguće dodatne postavke. Na primjer, dajte učenicima zadatak neka osmisle logo za neku tvrtku. Da bi ga osmislili, mogu promatrati i koristiti samo nekoliko alata za koje smatraju da im mogu poslužiti u osmišljavanju dizajna. Demonstrirajte zadatak (modeliranje), objasnite zašto je važan svaki od podzadataka, vodite učenike tijekom radne izvedbe (podučavanje, skeliranje), zamolite ih da prikažu i artikuliraju rješenje zadatka, te zahtijevajte od njih da istraže slične probleme (istraživanje).

U zadnje je vrijeme omogućeno i korištenje računala u kognitivnom pripravništvu15).

Kritike

Ideje teorije kognitivnog pripravništva podvrgnute su istim kritikama kao i situacijsko učenje budući da potječu iz te teorije. Osim toga,

  • nije poželjno koristiti metode kognitivnog pripravištva za početno učenje budući da učenici trebaju otkriti što trebaju znati. No za učenje na naprednijim razinama i za konsolidiranje znanja, tako da se može koristiti u više divergentnih situacija, metode bazirane na situacijskoj kogniciji pružaju uzbudljivu alternativu trenutnim nastavnim pristupima.16)

Ključne riječi i najvažnija imena

Literatura

Pročitaj više

Recentna literatura

3)
Collins, Allan. Cognitive Apprenticeship. In The Cambridge Handbook of the Learning Sciences, 2006.
10)
Originally this term comes from Vygotsky's social development theory
14)
Borrowed from Heeter, C. Situated Learning for designers: Social, Cognitive and Situative Framework. 2005.
hr/instructional_design/cognitive_apprenticeship.1390260538.txt.gz · Zadnja izmjena: 2023/06/19 15:49 (vanjsko uređivanje)