Teorija kognitivnog opterećenja je kognitivna teorija učenja predstavljena sredinom 1980-ih od strane John-a Sweller-a, australskog edukacijskog psihologa. Ključno gledište ove teorije je pažnja posvećena čovjekovoj kognitivnoj arhitekturi: karakteristike i veze između dugoročnog pamćenja i radnog pamćenja te kako opterećenje kognitivnog sustava utječe na učenje. Radno pamćenje je kritičan dio tog sustava budući da omogućava novim informacijama da se uklope u dugoročno pamćenje. Swellerovim riječima: “

Sweller u svojoj teoriji prepoznaje Procesirajuću teoriju informaciju predstavljenu 1950-ih od strane George-a Miller-a i nalaze kako je ljudsko radno pamćenje ograničenog trajanja te kapaciteta 7±2 ili čak 4±1 čestica. Navedena brojka je smanjenja to dvije ili tri ako trebaju biti izvršene manipulacije tim česticama. Predlaže kako postoje evolucijski razlozi za to i da takvo radno pamćenje može biti efikasnije od većega. Učenje je, prema Swelleru, promjena u dugoročnom pamćenju, koja kod ljudi ima prakički neograničen kapacitet. Taj kapacitet služi za pohranu znanja iz shematskih obrazaca, pri čemu shema, prema Swelleru, predstavlja: “kognitivnu konstrukciju koja pripaja više elemenata informacija u jedan element sa specifičnom funkcijom”.