Iako se prve ideje vezane uz programiranu nastavu mogu pronaći u ranijim godinama¹⁾, prve korake u programiranoj nastavi, poduzeo je Sidney Pressey http://education.stateuniversity.com/pages/2332/Pressey-Sidney-L-1888-1979.html²⁾ 1920-tih, a kasnije ih je razvio Burrhus Skinner sredinom 1950-tih. U riječima Presseya, učitelj je: …“ opterećenje takvom rutinom …… ali mehanički uređaj može se koristiti za „maknuti taj teretet sa njezinih leđa koliko je god to moguće, i učiniti ju slobodnom za one inspiracijske aktivnosti i aktivnosti koje stimuliraju razmišljanje, odnosno, aktivnosti koje su i stvarna funkcija učitelja “.

Presseyeve ideje nisu bile baš prihvaćene od strane javnosti te uz nedostatak financijskih sredstava ubrzo je morao odustati od daljnjih istraživanja, iako je njegove ideje 1950-tih godina dalje razvio Skinner, koji je vjerovao da može uspješno primjeniti operantno uvjetovanje ne samo na životinjsko, već i na ljudsko učenje. Skinnerove ideje za poboljšanje procesa podučavanja/učenja su bile usmjerene na dvije činjenice: prvo, učenici uče različitim tempom, i drugo, u skladu sa trenutno dominatnim podražajno odgovornim teorijama učenja, potkrepljenje mora točno slijediti prikazano ponašanje.