Ovo je stara izmjena dokumenta!
Iako se prve ideje vezane uz programiranu nastavu mogu pronaći u ranijim godinama1), prve korake u programiranoj nastavi, poduzeo je Sidney Pressey1) a kasnije ih je razvio Burrhus Skinner sredinom 1950-tih. U riječima Presseya, učitelj je:
Presseyeve ideje nisu bile baš prihvaćene od strane javnosti te uz nedostatak financijskih sredstava ubrzo je morao odustati od daljnjih istraživanja, iako je njegove ideje 1950-tih godina dalje razvio Skinner, koji je vjerovao da može uspješno primjeniti operantno uvjetovanje ne samo na životinjsko, već i na ljudsko učenje.
Skinnerove ideje za poboljšanje procesa podučavanja/učenja su bile usmjerene na dvije činjenice: prvo, učenici uče različitim tempom, i drugo, u skladu sa trenutno dominatnim podražajno odgovornim teorijama učenja, potkrepljenje mora točno slijediti prikazano ponašanje.
Međutim, nije takav slučaj i u školskim okolnostima, gdje su učenici primorani slijediti razmjenu informacija učiteljevom brzinom, pa obično dobivaju zakašnjelo potkrepljenje obzirom da učitelju treba bar jedan dan da ispravi njihove zadatke. Prema Skinneru, kako bi se ostvarilo matematički efikasno ponašanje, tokom prve 4 godine obrazovanja, potrebno je oko 5000 potkrepljenja, ali u učionici učenik može dobiti svega nekoliko stotina. Prema Skinnerovim riječima: