Iako se prve ideje vezane uz programiranu nastavu mogu pronaći u ranijim godinama¹⁾, prve korake u programiranoj nastavi, poduzeo je Sidney Pressey¹⁾²⁾ a kasnije ih je razvio Burrhus Skinner sredinom 1950-tih. U riječima Presseya, učitelj je:

• …“ opterećenje takvom rutinom …… ali mehanički uređaj može se koristiti za „maknuti taj teretet sa njezinih leđa koliko je god to moguće, i učiniti ju slobodnom za one inspiracijske aktivnosti i aktivnosti koje stimuliraju razmišljanje, odnosno, aktivnosti koje su i stvarna funkcija učitelja.”³⁾

Presseyeve ideje nisu bile baš prihvaćene od strane javnosti te uz nedostatak financijskih sredstava ubrzo je morao odustati od daljnjih istraživanja, iako je njegove ideje 1950-tih godina dalje razvio Skinner, koji je vjerovao da može uspješno primjeniti operantno uvjetovanje ne samo na životinjsko, već i na ljudsko učenje.

Skinnerove ideje za poboljšanje procesa podučavanja/učenja su bile usmjerene na dvije činjenice: prvo, učenici uče različitim tempom, i drugo, u skladu sa trenutno dominatnim podražajno odgovornim teorijama učenja, potkrepljenje mora točno slijediti prikazano ponašanje.

Međutim, nije takav slučaj i u školskim okolnostima, gdje su učenici primorani slijediti razmjenu informacija učiteljevom brzinom, pa obično dobivaju zakašnjelo potkrepljenje obzirom da učitelju treba bar jedan dan da ispravi njihove zadatke. Prema Skinneru, kako bi se ostvarilo matematički efikasno ponašanje, tokom prve 4 godine obrazovanja, potrebno je oko 5000 potkrepljenja, ali u učionici učenik može dobiti svega nekoliko stotina. Prema Skinnerovim riječima:

• “Jednostavna je činjenica da, kao puki mehanizam potkrepljenja, učitelj je zastario.”⁴⁾

Od zapošljavanja učitelja ili tutora za svakog učenika ………… Skinner je predložio i radio na uvođenju strojeva za učenje, na kojem svaki učenik može raditi svojim tempom i primati izravno potkrepljenje nakon ispravno rješenog zadatka.

Osovni princip programirane nastave, ako se zanemari potkrepljenje jest oblikovanje ponašanja – formiranje željenog ponašanja kroz niz malih sesija učenja podražaj-odgovor.⁵⁾

• “čineći svaki sljedeći korak što manjim, frekvencija potkrepljenja može se podići do maksimuma, dok su eventualno neugodne posljedice bivanja u krivu smanjene do minimuma.”⁶⁾

Učenje iz programske nastave na uređaju za učenje obično uključuje⁷⁾: *pomno osmišljen tečaj sa unaprijed određenim slijedom jedinica *vrlo male jedinice koje donose malu količinu informacija pa je lako razumljivo (oblikovanje) *neposredan odgovor nakon popunjavanja informacija koje nedostaju (**potkrepljenje) *prelaz na sljedeću jedinicu na temelju točnosti danog odgovora.