Ovo je stara izmjena dokumenta!
Humanizam se kao pristup podučavanju i kao paradigma učenja razvio 1960-ih kao opreka kognitivizmu i biheviorizmu te pogledu na ljude kao na objekte u znanstvenom ispitivanju. Humanizam polazi od vjerovanja da su ljudi po prirodi dobri te se suprotstavlja pristupu Sigmunda Freuda i biološkim pristupima, koji smatraju da su ljudsko ponašanje i kognicija (spoznaja) determinirane iskustvom i prošlim događajima. Najvažniji predstavnici humanizma koji su oblikovali ovu teoriju su Carl Rogers i Abraham Maslow čiji je rad većim dijelom bio usmjeren razumijevanju ličnosti.
Humanisti naglašavaju:
Humanistički pogled na učenje sugerira da:
Maslowljeva hijerarhija potreba (eng. hierarchy of needs) kao pokušaj formulacije ustrojstva ljudske motivacije, jedan je od njegovih doprinosa koji je postao široko prihvaćen i izvan okvira humanizma. Hijerarhija potreba pristupa motivaciji u terminima različitih potreba od kojih potrebe niže razine moraju biti zadovoljene prije nego se prijeđe na potrebe više razine. Te razine uključuju fiziološke (physiological) potrebe, potrebe za sigurnošću (safety), potrebe za pripadanjem i ljubavlju (society), potrebe za poštovanjem (esteem) i potrebe za samoaktualizacijom te moraju biti zadovoljene spomenutim redoslijedom.
Budući da se humanizam više bavio osobnim razvojem koji se može njegovati učenjem negoli rezultatima stjecanja znanja i tjelesnim i psihičkim procesima u osnovi toga, ne smatra se uvijek paradigmom učenja. Ipak, upravo su mu te karakteristike omogućile da izbjegne neke kritike uobičajene svim ostalim paradigmama učenja. Sve ostale paradigme, kada se proučavaju u okviru prakse podučavanja, pokušavaju kvantificirati učenje i znanje rastavljajući ih na mjerljive ali često besmislene dijelove koji su često izvan ikojeg konteksta. One povezuju učenje sa učionicom i brojem sati, razreda, predavanja, udžbenika i literature te konačno testovima i ocjenama, no vrlo malo iskustava iz stvarnog života zapravo odgovara tom konceptu, posebice zato što nisu mjerljiva ocjenama. To također upućuje da netko zna1):
S druge strane, humanizam učenje povezuje sa osobnim potrebama kako bi se ostvarila samoaktualizacija.
Uobičajene kritike humanizma sugeriraju:
Ashworth, Frank i sur. : Learning Theories and Higher Education. Treće izdanje, Broj 2, Lipanj 2004.
Humanistic Psychology. Pribavljeno: 25. ožujka 2011.
Learning and teaching: Humanistic approaches to learning. Pribavljeno: 11. ožujka 2011.
Freire, P. The Pedagogy of the Oppressed. Harmondsworth: Penguin. 1972.
Holt, J. How Children Fail Harmondsworth: Penguin. 1970.
Knowles, M. S., Holton III, E. F. i Swanson, R. A. The adult learner: Routledge. 2012.
Rogers, C. R. Freedom to learn for the 80s. New York: Free Press. 1980.
Maslow, A. Motivation and Personality (Treće izdanje) New York: Harper and Row. 1987.