Ovo je stara izmjena dokumenta!
Teorija asimilacije (nazvana i submisivnom teorijom ili teorijom naprednog organiziranja) jedna je odkognitivnih teorija učenja, razvijena 60-ih godina prošlog stoljeća od strane američkog psihologa Davida Ausubela. Ausbel je kognitivni psiholog 1)2) inspiriran radom Jeana Piageta (vidi: Kognitivna teorija razvoja) i smatrao je neadekvatnom 3), jako utjecajnu (tada u to vrijeme) neo-bihejvioralnu teoriju. Ausubel se bavio razvojem teorije verbalnog učenja i sličnim metodama (učenja) koje se primjenjuju u školskim razredu4).
Prema Ausubelovoj teoriji, učenje se javlja razvijanjem novih kognitivnih struktura koje pohranjuju novostečene informacije. Kognitivna struktura je centralni termin ove teorije, a definira se kao:
Kao što je spomenuto, znanje je u teoriji asimilacije hijerarhijski organizirano u obliku piramide gdje se općenitije ideje i koncepti pojavljuju na vrhu piramide, a što idemo niže na toj piramidi, možemo naći sve specifičinije ideje i koncepte. Novo znanje je asimilirano (assimilated) u hijerarhiju usidrenjem (anchoring) u već postojeće općenitije koncepte zvane usidreni koncepti). Usidreni koncept je karakterističan po dostupnosti, čistoći, stabilnosti i važnosti u kognitivnoj strukturi te može diskriminirati koncepte koji se tek trebaju naučiti.7) Karakteristike postojećih koncepata (potencijalna mjesta za usidrenje) definiraju općenite karakteristike pojedinčeve kognitivne strukture: ako je dobro organizirano, omogućuje brže učenje u smislu dodavanja novih ideja i struktura i zato se to smatra ključnim aspektom učenja. Ako je kognitivna struktura neorganizirana ili loše povezana, učenje novih informacija biti će znatno teže.
Ausubel razlikuje smisleno učenje i učenje napamet.
Kao rezultati smislenog učenja, nove ideje/informacije ostati će usidrene i nazivaju se nepotrošnim (subsomer) (usidreno mjesto ideja). Naravno, to ne podrazumijeva da se naučene ideje/informacije ne mogu zaboraviti: ovaj proces, nazvan obliterantna subsumcija, događa se kada specifične ideje postaju sve manje i manje prepoznatljive od svojih subsomer dok nisu konačno zaboravljene.
Definirani koncept smislenog učenja vodi do sljedećeg važnog aspekta Ausubelove teorije: staro znanje (prior knowledge). Kako je povezivanje starog s novim krucijalno za smisleno učenje, staro znanje ili postojeće ideje/informacije su ključ za povezivanje ili nepovezivanja novih znanja.
Sljedeći važan, ali i kontroverzan dio Ausubelove teorije jest napredni organizatori (advence organizers): Uvodni materijal koji je prezentiran prije materijala za učenje, ali je “na višoj razini od apstrakcije, općenitosti i uključivosti”9) od materijala za učenje. Svrha naprednih organizatora jest pomoći zamijeniti concepte koji nedostaju i premostiti novi materijal do učenikove uspostavljene kognitivne strukture.10) Oni pomažu shvatiti učeniku gdje se može novi materijal spremiti i povezati s starim znanjem i ne bi se trebao pomiješati sa sažecima i pregledima koji obično prezentiraju ključne ideje/informacije materijala.
Napredni organizatori bi trebali biti od velike pomoći studentima koji imaju lošiju organizaciju kognitivnih struktura, jer organizirane kognitivne strukture već imaju razvijene usidrene ideje. Organizatori mogu biti najproduktivniji kod bliskih pojmova ili unitarnih tema kada ih treba naučiti i kada se učenikovo staro znanje može procijeniti. Napredni organizatori mogu uključiti različite tipove materijala kao što su slike, verbalne opise, tehnike prethodnog ispitivanja i kulturalnu pozadinu znanja11). Za sada nisu pronađene značajne razlike u efektima tipova organizatora12).
Ausubelove ideje o ljudskim kognitivnim strukturama su također poslužile kao motivacija za uvođenje koncepta mapiranja i slične nastavne materijale.13)
Smisleno učenje Ausubelove teorija asimilacije predstavlja vrijedan koncept za edukacijski proces u kojemu prevladava učenje napamet. Učenje stranih jezika često zahtijeva učenje napamet brojih iznimaka u jeziku gramatičkih struktura (poput njemačkih jakih glagola). Ovo učenje napamet bi bilo lakše i kraće kada bi se mogli novi materijal povezivati sa starim materijalom jezičnih koncepata.
Kritike Ausubelove teorije često se referiraju na činjenicu da nije različito opisao izgradnju organizatora tako da različita istraživanja govore o različitim rezultatima njihove efikasnosti18). Ausubelova teorija je također po svojim navodima drugačija od Jerome Brunerove teorije učenje otkrivanjem.
* Teorija učenja asocijacijama, kognitivna struktura, koncepti, subkoncepti, hijerarhija, usidriti, oblitarna subsumcija, smisleno učenje, učenje napamet, subsumcija, organizator