Robert Gagné je bio američki obrazovni psiholog čije su ideje o uvjetima učenja (conditions of learning) i implikacijama dizajna poučavanja prvi puta predstavljene 1965. godine¹⁾. Pretpostavio je da postoje različiti ishodi učenja, od kojih se svaki može najbolje ostvariti kroz vlastiti specifični dizajn poučavanja, ali isto tako da postoji određen broj koraka potrebnih u svakom okruženju za učenje (poznati i kao Gagnéova pretpostavka²⁾).

* “Robert M. Gagné je zaista jedan od najznačajnijih obrazovnih psihologa naše generacije, te je praksi sustava dizajna poučavanja dao akademski ugled.”³⁾

Pod utjecajem teorija biheviorističkog učenja (behaviorist learning theories), Gagné predstavlja 8 tipova ili uvjeta učenja, koji su većinom temeljeni na učenju putem asocijacije podražaj-odgovor (S-R). Slijedi njihova klasifikacija po složenosti⁴⁾:

• Uvjetno učenje (signal learning) - klasično kondicioniranje (clasicall conditioning)
• Učenje putem podražaja i odgovora (stimulus-response learning) - operantno kondicioniranje (operant conditioning)
• Ulančavanje (chaining) - složeno operantno uvjetovanje
• Verbalne asocijacije (verbal association) - stvaranje asocijacija putem verbalnih poveznica
• Diskriminatorno učenje (discrimination learning) - učenje različitih odgovora na različite podražaje
• Konceptualno učenje (concept learning) - učenje općenitog odgovora na grupu podražaja
• Učenje pravila (rule learning) - pravilo je lanac od dva ili više koncepta
• Rješavanje problema (problem solving) - primjena prethodno naučenih pravila i koncepata na nove situacije

Ishodi navedenih tipova učenja mogu se podijeliti u pet kategorija izvedbe, odnosno ishoda učenja. Gagné pretpostavlja da se ishodi razlikuju u pogledu unutarnje organizacije u dugoročnom pamćenju i potrebne mentalne obrade. Ishodi su: verbalna informacija, intelektualne sposobnosti, kognitivne strategije, motoričke sposobnosti i stavovi. Razlike u unutrašnjoj organizaciji i izvedbi spomenutih kategorija rezultiraju razlikama u kritičnim uvjetima potrebnima za učenje. Kategorije izvedbe i njihovi kritični uvjeti potrebni za učenje prikazani su u tablici koja slijedi.

Osim posebnih uvjeta koji će pospješiti svaki tip učenja, postoji još devet događaja poučavanja (events of instruction) koji trebaju biti početna točka pri svakom tipu učenja i dizajna poučavanja. Oni su temeljeni na empirijskim opažanjima nastavničkih procedura i modela procesiranja informacija kod učenja i pamćenja. Ti događaji su⁵⁾:

1. Pridobiti pozornost (opažaj) - Prvi korak je pridobivanje pažnje i motiviranje učenika da sudjeluje.
2. Objasniti ciljeve (očekivanja) - Učenik mora znati što može očekivati.
3. Poticati dosjećanje prethodnog znanja (dohvaćanje) - Prethodno znanje treba biti aktivirano (dostupno), jer je bitno za učenje novog materijala.
4. Predstaviti poticajni materijal (selektivna percepcija) - Prezentirati materijal učenicima, ako je moguće koristeći različite stilove učenja.
5. Osigurati vođenje učenika (semantičko kodiranje) - Vođenje u obliku komunikacije omogućava učitelju da usmjerava učenike u njihovu učenju ili im omogućava lakše kodiranje informacija uz pomoć vizualnih i drugih materijala.
6. Potaknuti izvedbu (reagiranje) - Učenicima je potrebna vježba. Vježba bi trebala neposredno slijediti podučavanje i biti jasno definirana u odnosima s prirodom, ciljevima i očekivanjima vježbe.
7. Dati povratnu informaciju (osnaživanje) - Povratna informacija je dodatno usmjeravanje koje učeniku pruža trenutačnu evaluaciju njegovih izvedbi omogućujući mu uvid u greške i pogrešno razumijevanje vježbe.
8. Ocijeniti izvedbu (dohvaćanje) - Na kraju svakog tečaja trebalo bi se provjeriti znanje učenika kako bi se utvrdilo je li se dogodilo očekivano učenje.
9. Poboljšati zadržavanje i prijenos (generalizacija) - Proces učenja nije gotov završetkom sata. Učitelj treba savjetovati učenike kako da, i u kojem kontekstu primjene i prenesu stečeno znanje u vanjskom svijetu.

Na temelju svog istraživanja, Gagné 1968. godine predlaže teoriju kumulativnog učenja (theory of cumulative learning), temeljenu na pretpostavci da novo učenje najviše ovisi o kombinaciji dosjećanja prethodno stečenih materijala i vještina, ali i o mogućnosti transfera u učenju. Njegovim riječima:

• “Postoji minimalni odredivi preduvjet za svaki zadatak učenja. Ukoliko se učenik ne može sjetiti te sposobnosti koja je preduvjet… neće moći naučiti novi zadatak”⁶⁾

Njegova teorija je bila u kontrastu s razvojnim teorijama tog vremena, pogotovo Jean Piagetovom teorijom faza kognitivnog razvoja (stage theory of cognitive development) koja pretpostavlja da ovladavanje zahtjevnijim vještinama ne ovisi o učinkovitom učenju vještina nižeg reda, već o posebnim fazama u kognitivnom razvoju povezanom s dobi.

Primjeri provedbe svakog od Gagnéovih devet događaja poučavanja⁷⁾⁸⁾:

1. Pridobiti pozornost - Prikazati učenicima kratak i zanimljiv film povezan sa temom koju će učiti, postaviti im intigantna pitanja ili im dati slučaj za proučavanje.
2. Objasniti ciljeve - Iznijeti učenicima što će naučiti do kraja predavanja.
3. Poticati dosjećanje predznanja - Pobuditi predznanje učenika postavljanjem pitanja koja su povazana s temom.
4. Predstaviti poticajni materijal - Prezentirati materijal učenicima i koristiti dodatne materijale kao što su vremenske tablice, razni primjeri, konceptualne mape, dijagrami,i poticati studente da se uključe u raspravu.
5. Osigurati vođenje učenika - Osigurati učenicima vrijeme za raspravu, odgovarati na njihova pitanja i ponuditi dodatne materijale povezane s proučavanom temom. Biti dostupan učenicima i izvan nastave.
6. Potaknuti izvedbu - Dati učenicima kratki test nakon svake nastavne jedinice kako bi im omogućili da provjere svoje znanje i provjerili jesu li razumjeli gradivo prije prijelaza na sljedeći materijal.
7. Dati povratnu informaciju - Raspraviti o rezultatima testa s učenicima. Odgovoriti na pitanja učenika, uključujući ona poslana e-mail-om, ali umjesto izravnog odgovora, ponuditi im smjernice koje će njih same navesti na odgovor.
8. Ocijeniti izvedbu - Testom na kraju kolegija, seminarom ili studijom slučaja, procijeniti izvedbu studenta kako bi utvrdili jesu li postignuti ciljevi zadani na početku kolegija.
9. Poboljšati zadržavanje i prijenos - Pružiti primjere iz života ili kontekst u kojem mogu primijeniti stečeno znanje.

Gagnéova teorija je kritizirana jer⁹⁾:

• Nije dovoljna za samopodučavanje (što je rezultiralo prijedlozima da se nadopuni sa strategijama iniciranim od učenika)
• “…nije primjenjiva u situacijama u kojima je potrebno slučajno učenje, učenje vođeno otkrićem (discovery-based learning) ili druge forme poučavanja…” i pretpostavlja da “sadržaj može biti dovoljno strukturiran te se može pružiti dovoljno aktivnosti kako bi učenici stekli potrebno znanje i vještine”¹⁰⁾
• Nije učinkovita u učenju odraslih osoba.

• Dostupno:

http://www.irrodl.org/index.php/irrodl/article/view/105/184

http://citt.ufl.edu/tools/gagnes-9-events-of-instruction/

http://minutebio.com/blog/2009/01/29/using-gagnes-9-events-of-learning-in-e-learning/

• Članci i knjige ograničene dostupnosti:

Robert M. Gagne and M. David Merrill: In Conversation. No. 5: A Comparison of Robert M. Gagne's Events of Instruction and M. David Merrill's Component Display Theory

Cooperative Learning and Gagne's Events of Instruction: A Syncretic View.

Cognitive Load Theory and Instructional Design: Recent Developments

http://www.amazon.com/Conditions-Learning-Theory-Instruction/dp/0030636884/bigdogsbowlofbis/

http://www.amazon.com/Principles-Instructional-Design-Robert-Gagne/dp/0030119588/ref=pd_sim_b_2

http://www.amazon.com/Principles-Instructional-Design-Robert-Gagne/dp/0534582842/ref=pd_sim_b_1

• Pomoćni materijali:

http://insdsg619-f09.wikispaces.com/file/view/gagne9steps.jpg/91416305/gagne9steps.jpg

Mentalna mapa i primjeri

http://2.bp.blogspot.com/_2DE_wZen9ik/TU3P5VbPSbI/AAAAAAAAABA/nZREH9CHiJY/s1600/gagne+vs.+Learning+principals2.png

http://www.nwlink.com/~donclark/hrd/learning/gagne.gif