Ovo je stara izmjena dokumenta!
Teorija kontigviteta (Contiguity theory) ili zakon kontigviteta (law of contiguity) i učenje iz jednog pokušaja (one trial learning) su ideje koje je 1920-ih uveo američki filozof, matematičar i psiholog Edwin Guthrie u suradnji sa Stevensonom Smithom. Zakon kontigviteta podrazumijeva da je bliska vremenska povezanost (close temporal relationship) podražaja i odgovora jedini nužan uvjet za stvaranje asocijacija između njih.
Guthrie je učenje pokušao objasniti kroz asocijativno povezivanje podražaja s odgovorom.1) Učenje je, u terminima ponašanja, funkcija okoline. Prema Guthrieu, učenje je povezivanje određenog podražaja s određenim odgovorom. To povezivanje, međutim, dogodit će se samo ako se podražaj i odgovor pojavljuju vrlo brzo jedan poslije drugog (zakon kontigviteta). Povezivanje je uspostavljeno tijekom prvog susreta s podražajem ( first experienced instance of the stimulus) (učenje jednim pokušajem). Ponavljanja ili potkrepljenja u terminima nagrade i kazne ne utječu na snagu povezanosti. Ipak, svaki podražaj je različit, što rezultira brojnim ispitivanjima kako bi se formirao općeniti odgovor. Prema Guthrieu, to je jedina vrsta učenja koja se ne poistovjećuje s teoretičarom potkrepljenja(reinforcement theorist), nego s teoretičarom kontigviteta(contiguity theorist).
Složenija ponašanja sastoje se od niza pokreta (navike)2), gdje je svaki pokret mala kombinacija podražaja i odgovora. Ti pokreti su zapravo ono što se uči tijekom učenja iz jednog pokušaja, za razliku od ponašanja. Učeći pokrete formira se aktivnost (inkrementalno učenje). Neuspješne aktivnosti ostaju ne naučene jer su zamijenjena kasnijim uspješno naučenim aktivnostima. 3) Drugi istraživači poput Johna Watsona proučavali su cijele aktivnosti samo zato jer je to bilo jednostavnije, ali pokreti su, prema Guthrieu, ono što bi se zapravo trebalo istraživati.
Zaboravljanje se ne događa zbog protoka vremena, već zbog interferencije. Kako vrijeme prolazi, podražaji se asociraju s novim odgovorima. Tri su metode koje pomažu kod zaboravljanja nepoželjnih starih navika i njihovog mijenjanja: it4):
Iako je trebala biti opća teorija učenja, Guthrieva teorija je uglavnom testirana na životinjama. 5)
Prema Guthrijevim riječima, “učimo jedino oko što sami napravimo”6). Učenja mora biti aktivno, ali kao takvo mora uključivati i učiteljevu i učenikovu aktivnost kako bi se podražaj i odgovor mogli povezati unutar vremenskog roka. Guthrie je svoje ideje primijenio u liječenju poremećaja ličnosti.
Guthrijeve teorija je, ispočetka bila preferirana, zbog svoje jednostavnosti, ali kasnije je iz istog razloga kritizirana. Njena jednostavnost kasnije je pretvorena u nedorečenost . Također, ona je zasnovana na premalo eksperimentalnih podataka i kritizirana je zbog toga što nije mogla objasniti zašto se ljudi ponašaju različito u istim situacijama. 7).
Peterson, H. Edwin R. Guthrie. Muskingum College, Department of Psychology. Pribavljeno 16.siječnja 2011.
Kearsley, Greg. Contiguity Theory (E. Guthrie). The Theory Into Practice Database Pribavljeno 16.siječnja, 2011.
Cooper, S. Theories of Learning in Educational Psychology: Edwin Guthrie and One Trial Learning. Pribavljeno 18.siječnja, 2011.
Guthrie, Edwin Ray. The psychology of learning. P. Smith, 1960.
Guthrie, E. The Effect of Outcome on Learning. Psychological Review, 46, p480-485. 1939.