Ovo je stara izmjena dokumenta!
Postoje razne, više-manje slične definicije radnog pamćenja, poput:
Ono što je zajedničko ovim definicijama jest da tretiraju radno pamćenje kao sustav koji upravlja informacijama iz STM-a (ali ponekad i iz LTM-a). Kako je ovaj sustav jedan od ključnih komponenti u procesu usvajanja znanja, najčešće spominjani model radnog pamćenja, onaj Baddeleyja i Cowana, će biti kratko prikazan.
Temeljem eksperimenata koji pokazuju povezanost kratkoročnog (STM) i dugoročnog (LTM) pamćenja, kao i eksperimenata koji ukazuju da se STM sastoji od više komponenti, Alan Baddeley i Graham Hitch su 1974 predložili multikomponentan model radnog pamćenja. Novi pojam radno pamćenje je trebao naglasiti važnost ovog sustava u kognitivnom precesiranju. Baddeley i Hitch su tvrdili da se radon pamćenje sastoji od tri dijela: središnji izvršitelj, sustav koji kontrolira fonološku petlju (podsustav za pamćenje fonoloških informacija poput jezika neprestano ga obnavljajući kroz ponavljanje u petlji) i vidno-prostorni blok za skiciranje (podsustav za spremanje vizualnih informacija).
Ovaj model je kasnije Baddeley preradio i unaprijedio, ali su tome pridonijeli i drugi autori, što je rezultiralo dodatnom komponentom epizodičkog buffera 2000. godine i razrađenijim funkcijama i analizama drugih komponenti, kao što je opisano u tablici ispod.