Ne postoji općeprihvaćena definicija učenja, već ona ovisi o osobnom stajalištu i razlikuje se ovisno o paradigmama učenja. Najprihvaćenije paradigme učenja definiraju učenje kao:

• vidljivu promjenu u nečijem ponašanju koja se može mjeriti ^{1 )}
• aktivan proces usvajanja (uključujući uvid, procesiranje informacija, pamćenje, percepciju) novih znanja i stvaranje adekvatnih mentalnih reprezentacija ^{2 )}
• prirodnu težnju čovjeka da se učenjem samoaktualizira i razvije osobne potencijale ^{3 )}
• ​aktivan, društveno potaknut proces izgradnje znanja baziran na subjektivnoj interpretaciji objektivne stvarnosti ^{4 )}
• ​proces povezivanja sa izvorima informacija koji sadrže korisna znanja te održavanje takve povezanosti ^{5 )}

Ovdje se nalazi još nekoliko definicija učenja koje bi mogle biti korisne:

• stjecanje novih ili modificiranje postojećih znanja, ponašanja, vještina, vrijednosti ili preferencija te može uključivati sintetiziranje različitih vrsta podataka. ⁶⁾
• djelatnost ili proces stjecanja znanja ili vještina učenjem, vježbanjem, poučavanjem od strane drugih ili temeljem vlastitog iskustva. ⁷⁾
• sve relativno trajne promjene u potencijalu za ponašanje koje proizlazi iz iskustva, ali nisu uzrokovane umorom, maturacijom, lijekovima, ozljedama ili bolestima. ⁸⁾
• relativno trajne promjene u mentalnim asocijacijama zbog doživljenih iskustava. ⁹⁾

—-

^{1 )} Vidi: Biheviorizam.

^{2 )} Vidi: Kognitivizam.

^{3 )} Vidi: Humanizam.

^{4 )} Vidi: Konstruktivizam.

^{5 )} Vidi: Konektivizam.

⁶⁾ Wikipedija: Učenje. Preuzeto 14.03.2015. Posljednje izmjene 11.03.2013.

⁷⁾ Merriam-Webster Learner's Dictionary. Preuzeto 14.03.2015.

⁸⁾ Lefrancois, G. R. Theories of Human Learning: What the Old Man Said. Belmont, CA: Wadsworth/Thompson Learning. 2000.

⁹⁾ Omrod, J. E. Human Learning (6 izdanje). Upper Saddle River, NJ: Prentice-Hall. 2011.