Taksonomije znanja i učenja
Bloomova taksonomija
Grginove razine znanja
Definira 4 razine (varijeteta) znanja:
Faktografski varijetet (Očituje se u reprodukciji ili prepoznavanju različitih pojedinosti, činjenica, podataka, termina, pojmova… To su samo informacije koje učenik prepoznaje ali koje ostaju neorganizirane i neintegrirane u širu mrezu predznanja.)
Intepolativni varijetet (Utvrdivanje sličnosti i razlika te zahvaćanje kauzalnih veza medu usvojenim faktografskim materijalom. Poznavanje činjenica polako se razvija u poznavanje odnosa medu tim činjenicama. Dolazi do povezivanja.)
Operativni varijetet (Apstrakcije s prethodne razine manifestiraju se kroz ideje, pravila ili postupke. Izgraduju se prikladni modeli reagiranja kao što su stručna načela, teorije i sl. Odgovara trećoj razini Bloomove taksonomije znanja.)
Ektrapolativni varijetet (Kada primjena započne prelaziti okvire poznate situacije i kada se angaţiraju sloţenije intelektualne funkcije. Npr. rješavanje problema)
SOLO taksonomija (John Biggs)
5 faza učenja:
Prestrukturalna (Učenik uči nepovezane informacije, čestice, činjenice. Te informacije nisu organizirane i nemaju mnogo smisla)
Unistrukturalna (Dolazi do stvaranja relacija i odnosa meĎu informacijama. Medutim, ti su odnosi jednostavni površni i očigledni. Nema dublje integracije.)
Multistrukturalna (Stvara se više odnosa. Primjećuje se više veza medu informacijama, ali opet sve ostaje na površnoj razini i još uvijek nema stvaranja meta-odnosa i integriranja podataka u cjelinu. Uspijeva zahvatiti više vaţnih aspekata ali ih doţivljava odvojeno)
Relacijska (Učenik uspijeva sagledati dijelove i pojedine informacije u odnosu na cjelinu.)
Proširena (Student stvara veze ne samo u danom području već i izvan njega. Uspijeva generalizirati i prenijeti principe i ideje na nove domene, pretpostaviti, teoretizirati…)